Klapski Koncert u Ljubljani, dvorana Stožice

Predani arheolozi  vrijedno će istraživati starost klapa i klapske pjesme a povjesničari će zasigurno zapisati za naredna pokoljenja:  nedjelja 13.ožujka 2011. povijesni je dan za klape i klapsku pjesmu. Jer je na dosada najvećem skupu i koncertu klapa 12 000 posjetitelja četiri sata je uživalo na koncertu pod nazivom „Klape  v Stožice 2011“ u sportskoj Areni. Već i prije održavanja koncerta mnogi su tom koncertu davali epitet ,koncerta godine. Malo je domaćih, regionalnih i čak svjetskih izvodjača koji mogu  na koncertu okupiti toliki broj posjetitelja. Ni jedan Izvodjača do sada nije okupio toliko posjetitelja na koncertu u Ljubljani . Na povijesnom koncertu nastupili su: Maslina, Tomislav Bralić i Intrade, splitski Cambi, Kumpanji, Sv.Juraj HRM, Kampanel, Jelsa i  Luka, te slovenske klape Mali grad i Solinar uz goste Tereza Kesovija i Oliver Dragojević. 

Koncert je otvorila slovenska klapa Mali grad iz Kamnika s „Pismo ćali“ legendarnog Vice Vukova, na noge 12 000 posjetitelja dignula je autorska skladba „Solinar“ istoimene slovenske klape koju je na najboljem tragu pravih dalmatinaca ustrojio Slavko Ivančić suosnivač legendarne klape Crikvenica .

Od „domaćih“ hrvatskih klapa prva je nastupila klapa Luka iz Rijeke s fenomenalnim „Linđom“. Dalje nastupa Jelsa s Runjićevom „Galeb i ja“ i „Našim malom mistom“. Dolaskom splitske klape Cambi proključala je dvorane. Redale su se obrade Belanove „Rijeka snova“, Tošinih „Igre bez granica“ i na kraju Čolićeva „Ti si mi u krvi“.

Poslije te euforije teško je bilo klapi Kampanel, ali zagrebački primoštenci publiku drže u transu s velikim klapskim hitom „Aj ća volin te“. Prvi puta 12 000 posjetitelja diže se na noge na skladbu „Ča će mi Copacabana“  i slijedi „Zašto praviš slona od mene“ prerano preminulog Dine Dvornika.

Tereza Kesovija nastupa prva od gostiju, koja donosi dah i atmosferu pariške Olimpije . Korčulani iz „Kumpanja“ stari su ljubimci slovenske publike, I kako je rekao dovitljivi voditelj, oni izvode najpopularniju dalmatinsku klapsku pjesmu na slovenskom „Bela snežinka“. A stari morski vuk Oliver Dragojević donio je zvuk mediterana i miris lavande, čempresa i  mora, okus vina… „Hvala vam na posjeti. Ja sam samo gost, ovo je  večer klapa, rekao je Oliver.
Teško je poslije Olivera nastupiti. Krećući prema pozornici Branko Bubica Bubi vodja Masline poručuje selektoru i producentu koncerta uredniku Portala Dušku Srijemu:“…e je si nam uvalio. Tko će sada poslije Olivera nastupiti…“. Rekao je to gledajući prepunu ljubljansku Arenu, 12 000 upaljenih mobitela i upaljača poslije legendarne „Cesarice“.

Ali, Bubica je stari estradni lisac. Dugo je on na bini, voditelj predstavlja Maslinu kao klapu s najvećim klapskih hitom. Nastavlja se skandiranje a Bubica i Maslina  osjetivši trenutak kreću s  legendarnom „Sjećanje na Vela luku“. E to je trebalo vidjeti. Cijela dvorana pjeva, a mnogi bi pomisli da je većina posjetitelja s Korčule. Slijede „Oči boje lavande“, Dedićev „Odlazak“ i himna himni „Da te mogu pismom zvati“. U grotlu emocija na Tomislavu Braliću i Intradeu trebalo je da samo nastave. Prva skladba je njihov novi hit koji su uvelike vrti na slovenskim radio postajama „Zora bila“, pa „Samo more nosin ja u duši“. Na skladbu „Ispod tvoje boloture“ Bralić je zamolio da se pogase svijetla i da se u intimnoj atmosferi otpjeva ova skladba. Nastaje najveći zbor jedne skladbe.

Bilo je lijepo biti te večeri u Ljubljani i dvorani. Mjerilo se te večeri radijacija u Japanu ali mjerili se te večeri  i decibeli u Ljubljani. Čula se pisma sve do Dalmacije.